3-Minuta-Tekst

ZAKON O USLOVIMA ZA UPUĆIVANJE ZAPOSLENIH NA PRIVREMENI RAD U INOSTRANSTVO

Narodna skupština Republike Srbije usvojila je 3. novembra 2015. godine Zakon o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti, kojim je posebno uređena zaštita maloletnih lica, time što se zabranjuje upućivanje zaposlenih mlađih od 18 godina, osim kada je Zakonom drugačije određeno, a zabranjeno je i ustupanje zaposlenih stranom licu kog koga je upućeno na rad ili nekom drugom stranom licu.

Pored ostalog, Zakonom je predviđeno da period upućivanja može da traje do 12 meseci sa mogućnošću produženja, ako Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Predviđena je i obaveza poslodavca da za zaposlenog upućenog na privremeni rad u inostranstvo izvrši promenu osnova osiguranja u jedinstvenoj bazi Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja, u skladu sa propisima kojima se uređuje podnošenje jedinstvene prijave na obavezno socijalno osiguranje.

Zakon predviđa obavezu poslodavca da zaposlenom koga upućuje na privremeni rad u inostranstvo obezbedi zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bezbednost i zdravlje na radu, smeštaj, ishranu i lokalni prevoz za dolazak i odlazak sa rada, zaradu i pripremu za upućivanje na privremeni rad.

Zakonom je predviđena mogućnost da se ustanovi ko upućuje zaposlenog i kome je on upućen na rad. Zaposlene u inostranstvo ubuduće će moći da šalje registrovano preduzeće koje ima odgovarajuće licence, ali i poslodavcima će biti lakše, jer će papirologija biti smanjena.

Odredbe ovog Zakona ne primenjuju u slučaju upućivanja zaposlenog na službeni put u inostranstvo u skladu sa zakonom, pod uslovom da period boravka u inostranstvu ne prelazi 30 dana u kontinuitetu, odnosno 90 dana ukupno sa prekidima u toku kalendarske godine. Poslodavac na privremeni rad u inostranstvo može da uputi samo zaposlene na neodređeno vreme. Zakon predviđa mogućnost da poslodavac uputi na privremeni rad u inostranstvo zaposlenog na određeno vreme u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad, s tim što se vreme provedeno na privremenom radu u inostranstvu ne računa u zakonsko ograničenje trajanja radnog odnosa na određeno vreme. U svakom slučaju, upućivanje u inostranstvo ne može da traje duže od vremena za koje je zaključen ugovor o radu.

Zaposleni može da bude upućen na privremeni rad u inostranstvo samo uz njegovu prethodnu pisanu saglasnost. Izuzetno, poslodavac može zaposlenog da uputi na privremeni rad u inostranstvo bez njegove prethodne saglasnosti ako je ugovorom o radu predviđena mogućnost upućivanja na privremeni rad u inostranstvo.

Zaposleni ima pravo da odbije upućivanje na privremeni rad u inostranstvo u opravdanim slučajevima kao što su:

• trudnoća; • za vreme rada sa polovinom punog radnog vremena zbog posebne nege deteta u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad, do isteka tri godine života deteta; • ako je zaposleni samohrani roditelj do 15 godine života deteta; • ako nije proteklo tri meseca od povratka sa rada u inostranstvu koje je trajalo najmanje 11 meseci neprekidno; • u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Poslodavac može da prihvati i druge razloge koje opravdavaju odbijanje zaposlenog da bude upućen na rad u inostranstvo. Predviđene su i kaznene odredbe u vidu novčanih kazni u rasponu od 100.000 do 1.500.000 dinara kojim će se za prekršaj kazniti poslodavac sa svojstvom pravnog lica u propisanim situacijama, novčanom kaznom u rasponu od 50.000 do 400.000 dinara za prekršaj kazniće se za prekršaj preduzetnik, dok će novčanom kaznom u rasponu od 10.000 do 150.000 dinara za prekršaj biti kažnjeno odgovorno lice u pravnom licu, odnosno zastupnik pravnog lica. Za kazne u fiksom iznosu inspekcija rada izdaje prekršajne naloge shodnom primenom zakona kojim se uređuju prekršaji.

ADVOKATSKA KANCELARIJA PETROVIĆ MOJSIĆ & PARTNERS Advokat Damir Petrović