Zakon o lobiranju
Uticaj privatnog sektora na donošenje zakona i odlučivanje u javnom sektoru u Srbiji odnedavno je stavljen u zakonski okvir. Usvajanje Zakona o lobiranju predstavlja deo Akcionog plana za sprovođenje Nacionalne strategije za borbu protiv korupcije u Republici Srbiji za period od 2013. do 2018. godine. Zakon je usvojen od strane Narodne skupštine Republike Srbije 9. novembra 2018. godine.
Treba napomenuti da je lobiranje u Srbiji institucionalizovano još 2009. godine osnivanjem Društva lobista Srbije, neprofitne i nestranačke organizacije koja podržava zakonsko regulisanje ove profesije.
Na globalnom nivou, lobiranje je prvi put regulisano u Sjedinjenim Američkim Državama Zakonom o lobiranju iz 1946. godine, dok je na nivou Evropske unije stavljeno pod regulatorni okvir 1995. godine osnivanjem prvog registra lobista pri Evropskom parlamentu. Od 2011. godine, Evropski parlament, Evropski savet i Evropska komisija koriste jedinstveni „Transparentni registar“. Registracija je obavezna za određene vrste interakcija sa EU institucijama.
Iako zemlje članice EU nisu u obavezi da regulišu lobiranje u svojim nacionalnim zakonodavstvima, prema izveštaju iz 2016. godine, samo sedam članica (Francuska, Irska, Litvanija, Austrija, Poljska, Slovenija i Velika Britanija) usvojile su zakone na ovu temu i propisale obavezu vođenja registra lobista.
U Srbiji, nadležnost za praćenje aktivnosti lobiranja poverena je Agenciji za borbu protiv korupcije (u daljem tekstu: „Agencija“), osnovanoj Zakonom o Agenciji za borbu protiv korupcije iz 2010. godine.
Definicija lobiranja
Zakon o lobiranju definiše lobiranje kao aktivnost usmerenu na uticanje na organe vlasti prilikom donošenja zakona, drugih propisa i opštih akata, a radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja. Glavni akteri lobiranja su privatan sektor i nevladine organizacije.
Međutim, određene aktivnosti nisu smatrane lobiranjem, poput pružanja informacija o zakonima objavljenim u javnim medijima, izražavanja mišljenja o tim zakonima, učešća u javnim raspravama po pozivu organa vlasti, ili aktivnosti građanskih inicijativa.
Lobirano lice je svako izabrano, imenovano, postavljeno, zaposleno ili na drugi način angažovano lice u organu vlasti koje učestvuje u donošenju propisa ili može uticati na njihov sadržaj.
Pravila za lobiste
Lobiranjem se mogu baviti fizička i pravna lica, ali je licima angažovanim u javnom sektoru zabranjeno obavljanje lobiranja tokom dve godine nakon prestanka funkcije ili radnog odnosa. Korisnik lobiranja je lice u čijem interesu se lobiranje sprovodi.
Fizička lica koja žele da se bave lobiranjem moraju biti registrovana u Registru lobista, dok se privredna društva upisuju u Registar privrednih društava koja se bave lobiranjem. Vođenje ovih registara biće u nadležnosti Agencije.
Transparentnost lobiranja
Registar lobista omogućava javnu dostupnost informacija o identitetu i interesima svih koji utiču na donošenje javnih politika. Pored registrovanih lobista, zakon prepoznaje i neregistrovane lobiste, koji su zakonski zastupnici korisnika lobiranja ili zaposleni kod njih. Ovi lobisti nisu u obavezi da se registruju i ne podležu obavezama kao što su zaključenje ugovora sa korisnicima, podnošenje izveštaja Agenciji ili pohađanje obuke.
Lobiranje mogu obavljati i strani državljani pod uslovom da su registrovani za obavljanje ove delatnosti u svojoj matičnoj državi i upisani u posebnu evidenciju u Srbiji.
Procedura lobiranja
Lobiranje se sprovodi na osnovu ugovora između lobiste i korisnika lobiranja. Lobista ne može garantovati rezultate lobiranja, a aktivnosti počinju pismenim obraćanjem lobiranom licu, uz dostavljanje propisanih priloga. Lobirano lice je dužno da obavesti Agenciju o svakom obraćanju lobiste.
Obaveze i kazne
Lobisti i pravna lica koja se bave lobiranjem dužni su da Agenciji dostave izveštaj o radu do 31. januara tekuće godine za prethodnu godinu. Neispunjavanje zakonskih obaveza povlači novčane kazne koje se kreću od 50.000 do 2.000.000 dinara za pravna lica, dok se odgovorna lica i lobisti mogu kazniti sa 30.000 do 150.000 dinara.
Informacije sadržane u ovom tekstu namenjene su isključivo za opštu informisanost i ne predstavljaju pravni savet. Advokatska kancelarija Petrović Mojsić & Partners ne snosi odgovornost za bilo koje radnje preduzete na osnovu informacija iz ovog teksta.

Rešenje o izvršenju: 4 ključna koraka za zaštitu prava kompanije
Otvarate poštu i među redovnom poslovnom poštom nalazi rešenje o izvršenju. Bez obzira na to da li ste ga očekivali ili vas je potpuno iznenadilo,

Obezbeđenje potraživanja: kako povećati šanse za naplatu pre nastanka spora
Kada kupac prestane da plaća, većina kompanija razmišlja o opomenama, tužbi ili izvršenju. Međutim, obezbeđenje potraživanja i uspešna naplata potraživanja često zavise od odluka koje

Izvršni postupak – 7 najčešćih zabluda o izvršnom postupku u privredi
Kada kupac ili strateški partner ne izmiri svoju obavezu duže vreme i evidentno je da se poslovna saradnja neće nastaviti, većina kompanija teži da što

Istupanje člana društva sa ograničenom odgovornošću
Istupanje člana iz društva sa ograničenom odgovornošću može biti potpuno lični čin jednog od partnera i ono se tada sprovodi bez naknade za udeo. Sa

Osnivački akt društva – zašto nije samo formalnost za APR
Osnivački akt društva sa ograničenom odgovornošću nije samo formalnost, dokument potreban za registraciju firme u APR-u. On određuje odnose među članovima društva, način donošenja odluka,

Državljanstvo Srbije – otpust, odricanje i prijem u državljanstvo 2026
Državljanstvo nije samo formalnost, podatak u upitniku ili pasoš – to je trajan pravni odnos između pojedinca i države koji sa sobom nosi niz kako
