Zakon o lobiranju
Uticaj privatnog sektora na donošenje zakona i odlučivanje u javnom sektoru u Srbiji odnedavno je stavljen u zakonski okvir. Usvajanje Zakona o lobiranju predstavlja deo Akcionog plana za sprovođenje Nacionalne strategije za borbu protiv korupcije u Republici Srbiji za period od 2013. do 2018. godine. Zakon je usvojen od strane Narodne skupštine Republike Srbije 9. novembra 2018. godine.
Treba napomenuti da je lobiranje u Srbiji institucionalizovano još 2009. godine osnivanjem Društva lobista Srbije, neprofitne i nestranačke organizacije koja podržava zakonsko regulisanje ove profesije.
Na globalnom nivou, lobiranje je prvi put regulisano u Sjedinjenim Američkim Državama Zakonom o lobiranju iz 1946. godine, dok je na nivou Evropske unije stavljeno pod regulatorni okvir 1995. godine osnivanjem prvog registra lobista pri Evropskom parlamentu. Od 2011. godine, Evropski parlament, Evropski savet i Evropska komisija koriste jedinstveni „Transparentni registar“. Registracija je obavezna za određene vrste interakcija sa EU institucijama.
Iako zemlje članice EU nisu u obavezi da regulišu lobiranje u svojim nacionalnim zakonodavstvima, prema izveštaju iz 2016. godine, samo sedam članica (Francuska, Irska, Litvanija, Austrija, Poljska, Slovenija i Velika Britanija) usvojile su zakone na ovu temu i propisale obavezu vođenja registra lobista.
U Srbiji, nadležnost za praćenje aktivnosti lobiranja poverena je Agenciji za borbu protiv korupcije (u daljem tekstu: „Agencija“), osnovanoj Zakonom o Agenciji za borbu protiv korupcije iz 2010. godine.
Definicija lobiranja
Zakon o lobiranju definiše lobiranje kao aktivnost usmerenu na uticanje na organe vlasti prilikom donošenja zakona, drugih propisa i opštih akata, a radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja. Glavni akteri lobiranja su privatan sektor i nevladine organizacije.
Međutim, određene aktivnosti nisu smatrane lobiranjem, poput pružanja informacija o zakonima objavljenim u javnim medijima, izražavanja mišljenja o tim zakonima, učešća u javnim raspravama po pozivu organa vlasti, ili aktivnosti građanskih inicijativa.
Lobirano lice je svako izabrano, imenovano, postavljeno, zaposleno ili na drugi način angažovano lice u organu vlasti koje učestvuje u donošenju propisa ili može uticati na njihov sadržaj.
Pravila za lobiste
Lobiranjem se mogu baviti fizička i pravna lica, ali je licima angažovanim u javnom sektoru zabranjeno obavljanje lobiranja tokom dve godine nakon prestanka funkcije ili radnog odnosa. Korisnik lobiranja je lice u čijem interesu se lobiranje sprovodi.
Fizička lica koja žele da se bave lobiranjem moraju biti registrovana u Registru lobista, dok se privredna društva upisuju u Registar privrednih društava koja se bave lobiranjem. Vođenje ovih registara biće u nadležnosti Agencije.
Transparentnost lobiranja
Registar lobista omogućava javnu dostupnost informacija o identitetu i interesima svih koji utiču na donošenje javnih politika. Pored registrovanih lobista, zakon prepoznaje i neregistrovane lobiste, koji su zakonski zastupnici korisnika lobiranja ili zaposleni kod njih. Ovi lobisti nisu u obavezi da se registruju i ne podležu obavezama kao što su zaključenje ugovora sa korisnicima, podnošenje izveštaja Agenciji ili pohađanje obuke.
Lobiranje mogu obavljati i strani državljani pod uslovom da su registrovani za obavljanje ove delatnosti u svojoj matičnoj državi i upisani u posebnu evidenciju u Srbiji.
Procedura lobiranja
Lobiranje se sprovodi na osnovu ugovora između lobiste i korisnika lobiranja. Lobista ne može garantovati rezultate lobiranja, a aktivnosti počinju pismenim obraćanjem lobiranom licu, uz dostavljanje propisanih priloga. Lobirano lice je dužno da obavesti Agenciju o svakom obraćanju lobiste.
Obaveze i kazne
Lobisti i pravna lica koja se bave lobiranjem dužni su da Agenciji dostave izveštaj o radu do 31. januara tekuće godine za prethodnu godinu. Neispunjavanje zakonskih obaveza povlači novčane kazne koje se kreću od 50.000 do 2.000.000 dinara za pravna lica, dok se odgovorna lica i lobisti mogu kazniti sa 30.000 do 150.000 dinara.
Informacije sadržane u ovom tekstu namenjene su isključivo za opštu informisanost i ne predstavljaju pravni savet. Advokatska kancelarija Petrović Mojsić & Partners ne snosi odgovornost za bilo koje radnje preduzete na osnovu informacija iz ovog teksta.

Sporovi među članovima DOO – kako nastaju i kako se rešavaju
Sporovi među članovima društva sa ograničenom odgovornošću (DOO) nisu retkost, čak i u društvima sa malim brojem članova ili u porodičnim kompanijama. Najčešći uzroci konflikta

Isključenje člana društva iz DOO: kada je moguće i kako izgleda postupak
Isključenje člana društva sa ograničenom odgovornošću (DOO) jedan je od načina na koji prestaje svojstvo člana društva. Ova mera je prilično retka i primenjuje se

Mobing u timu: kako poslodavac može da ga spreči i izbegne pravne posledice
Zlostavljanje na radu i u vezi sa radom (dalje: mobing) nije samo problem zlostavljača i žrtve – on je i pravni rizik za poslodavca kod

NDA i poslovna tajna: kako pravilno zaštititi poverljive informacije u poslovanju
Ugovor o poverljivosti (uobičajeni termin: NDA) štiti poverljive informacije koje ugovorne strane razmenjuju tokom pregovora, saradnje ili radnog odnosa. Poslovna tajna su informacije koje nisu

Zašto svaki poslodavac treba da ima Pravilnik o radu
Na pitanje da li je Pravilnik o radu obavezan opšti akt kod poslodavca, odgovor je vrlo kratak: pravilnik o radu nije obavezan ni za koga.

Direktor privrednog društva – prava, obaveze i odgovornost
Direktor privrednog društva nije samo formalni rukovodilac kompanije. On je odgovoran za upravljanje poslovanjem, strateško odlučivanje i ostvarenje poslovnih ciljeva. U privrednim društvima, direktor je
