Zakon o lobiranju
Uticaj privatnog sektora na donošenje zakona i odlučivanje u javnom sektoru u Srbiji odnedavno je stavljen u zakonski okvir. Usvajanje Zakona o lobiranju predstavlja deo Akcionog plana za sprovođenje Nacionalne strategije za borbu protiv korupcije u Republici Srbiji za period od 2013. do 2018. godine. Zakon je usvojen od strane Narodne skupštine Republike Srbije 9. novembra 2018. godine.
Treba napomenuti da je lobiranje u Srbiji institucionalizovano još 2009. godine osnivanjem Društva lobista Srbije, neprofitne i nestranačke organizacije koja podržava zakonsko regulisanje ove profesije.
Na globalnom nivou, lobiranje je prvi put regulisano u Sjedinjenim Američkim Državama Zakonom o lobiranju iz 1946. godine, dok je na nivou Evropske unije stavljeno pod regulatorni okvir 1995. godine osnivanjem prvog registra lobista pri Evropskom parlamentu. Od 2011. godine, Evropski parlament, Evropski savet i Evropska komisija koriste jedinstveni „Transparentni registar“. Registracija je obavezna za određene vrste interakcija sa EU institucijama.
Iako zemlje članice EU nisu u obavezi da regulišu lobiranje u svojim nacionalnim zakonodavstvima, prema izveštaju iz 2016. godine, samo sedam članica (Francuska, Irska, Litvanija, Austrija, Poljska, Slovenija i Velika Britanija) usvojile su zakone na ovu temu i propisale obavezu vođenja registra lobista.
U Srbiji, nadležnost za praćenje aktivnosti lobiranja poverena je Agenciji za borbu protiv korupcije (u daljem tekstu: „Agencija“), osnovanoj Zakonom o Agenciji za borbu protiv korupcije iz 2010. godine.
Definicija lobiranja
Zakon o lobiranju definiše lobiranje kao aktivnost usmerenu na uticanje na organe vlasti prilikom donošenja zakona, drugih propisa i opštih akata, a radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja. Glavni akteri lobiranja su privatan sektor i nevladine organizacije.
Međutim, određene aktivnosti nisu smatrane lobiranjem, poput pružanja informacija o zakonima objavljenim u javnim medijima, izražavanja mišljenja o tim zakonima, učešća u javnim raspravama po pozivu organa vlasti, ili aktivnosti građanskih inicijativa.
Lobirano lice je svako izabrano, imenovano, postavljeno, zaposleno ili na drugi način angažovano lice u organu vlasti koje učestvuje u donošenju propisa ili može uticati na njihov sadržaj.
Pravila za lobiste
Lobiranjem se mogu baviti fizička i pravna lica, ali je licima angažovanim u javnom sektoru zabranjeno obavljanje lobiranja tokom dve godine nakon prestanka funkcije ili radnog odnosa. Korisnik lobiranja je lice u čijem interesu se lobiranje sprovodi.
Fizička lica koja žele da se bave lobiranjem moraju biti registrovana u Registru lobista, dok se privredna društva upisuju u Registar privrednih društava koja se bave lobiranjem. Vođenje ovih registara biće u nadležnosti Agencije.
Transparentnost lobiranja
Registar lobista omogućava javnu dostupnost informacija o identitetu i interesima svih koji utiču na donošenje javnih politika. Pored registrovanih lobista, zakon prepoznaje i neregistrovane lobiste, koji su zakonski zastupnici korisnika lobiranja ili zaposleni kod njih. Ovi lobisti nisu u obavezi da se registruju i ne podležu obavezama kao što su zaključenje ugovora sa korisnicima, podnošenje izveštaja Agenciji ili pohađanje obuke.
Lobiranje mogu obavljati i strani državljani pod uslovom da su registrovani za obavljanje ove delatnosti u svojoj matičnoj državi i upisani u posebnu evidenciju u Srbiji.
Procedura lobiranja
Lobiranje se sprovodi na osnovu ugovora između lobiste i korisnika lobiranja. Lobista ne može garantovati rezultate lobiranja, a aktivnosti počinju pismenim obraćanjem lobiranom licu, uz dostavljanje propisanih priloga. Lobirano lice je dužno da obavesti Agenciju o svakom obraćanju lobiste.
Obaveze i kazne
Lobisti i pravna lica koja se bave lobiranjem dužni su da Agenciji dostave izveštaj o radu do 31. januara tekuće godine za prethodnu godinu. Neispunjavanje zakonskih obaveza povlači novčane kazne koje se kreću od 50.000 do 2.000.000 dinara za pravna lica, dok se odgovorna lica i lobisti mogu kazniti sa 30.000 do 150.000 dinara.
Informacije sadržane u ovom tekstu namenjene su isključivo za opštu informisanost i ne predstavljaju pravni savet. Advokatska kancelarija Petrović Mojsić & Partners ne snosi odgovornost za bilo koje radnje preduzete na osnovu informacija iz ovog teksta.

Upis u katastar nepokretnosti: koja prava, zabeležbe i promene se mogu evidentirati
Upis u katastar nepokretnosti predstavlja jedan od dva najvažnija koraka u pravnom prometu nepokretnosti. Iako kolokvijalni izraz „upis u katastar“, možda zvuči kao formalnost, u

eBolovanje: Novi Zakon o razmeni podataka u slučaju privremene sprečenosti za rad
eBolovanje donosi novi način razmene podataka o privremenoj sprečenosti za rad zaposlenog, odnosno – bolovanju. Zakon o razmeni podataka, dokumenata i obaveštenja u slučaju nastupanja

Topli obrok i druge naknade: zakonske obaveze i poreski tretman
Da li je topli obrok obavezna naknada za zaposlene Iako se ništa značajno već neko vreme nije menjalo, pitanja su brojna: Da li svi zaposleni

Kako odabrati advokata ovlašćenog za upis u katastar
Upis u katastar je formalni, strogo propisan postupak. I najmanja greška može dovesti do odbacivanja ili odbijanja zahteva. Odbijeni zahtevi, dopune i vraćanje predmeta na doradu

Upis u katastar nepokretnosti: novi propisi i e-šalter
Promet nepokretnosti u Srbiji, bilo da kupujete, prodajete, poklanjate, nasleđujete – ima dva formalna koraka: 1) Overa ugovora kod javnog beležnika (notar) Svaki ugovor o prenosu

Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu – primena od 1. januara 2026. godine
Izmene Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu (u daljem tekstu: Zakon), koje su stupile na snagu 7. maja 2023. godine, donele su čitav niz novih obaveza
